Sjećanje na 2. maj 1992., dan kada je odbranjeno Sarajevo

Sprečavanjem da jedinice tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA), 2. maja 1992. godine, zauzmu zgradu Predsjedništva BiH odbranjena je država Bosna i Hercegovina. Stoga je 2. maj 1992, jedan od ključnih datuma u opstojnosti samostalne i nezavisne Bosne i Hercegovine.

Tenkovi i oklopni transporteri tadašnje JNA zaustavljeni su nadljudskim naporima branilaca okupljenih u Teritorijalnoj odbrani RBiH, na Skenderiji, svega stotinjak metara od zgrade Predsjedništva RBiH.

Zauzimanje zgrade Predsjedništva je spriječeno, ali je opsada naočigled cijelog svijeta trajala više od 1.400 dana, tokom koje su građani Sarajeva ubijani minobacačkim granatama, snajperskim hicima, protivavionskim naoružanjem…, ali su, isto tako, mučeni prekidima u snabdijevanju vodom, električnom energijom i prirodnim plinom, izgladnjivani… No, upornost da se grad odbrani i želja za preživljavanjem su, ipak, pobijedili i Sarajevo nikad nije palo u ruke agresora.

Sasvim sigurno da je 2. maj bio prva i najjača bitka za državu Bosnu i Hercegovinu.

Dževad Topić Topa, komandant Vojne policije regije Sarajevo u ranijem intervjuu za Anadolu Agency (AA) rekao je kako je samoinicijativnim djelovanjem manjih grupa patriota na onemogućavanju niških specijalaca da ovladaju centrom grada 2. maja, spriječen pad Sarajeva, a vjerovatno i Bosne i Hercegovine.

Sve je, kazao je Topić počelo 2. maja između 11 i 12 sati. Nisu ni bili svjesni šta će se sve odvijati tog dana, koje će sve situacije, detalji biti presudni.

"Krenula je pucnjava. Tada pada granata na rub nekadašnje robne kuće Zema kod Centralne banke BiH. Slučajno smo se svi sklonili. Civilima sam rekao da bježe. Jer, već je to krenulo. Policija je stavljala protivtenkovske mine na Titovu. U tom momentu se pali Pošta na Obali. Mislim da se to iznutra uradilo, da su je zapalilili. Specijalci su pobjegli, s civilima se izmješali u podrumima. To naše djelovanje je imalo efekta. Do navečer je trajala pucnjava sa svih strana. U dva - tri navečer, to je već bio 3. maj, Goran i Dudo otišli su da skinu šarac s transportera koji je bio parkiran pred Narodnim pozorištem. Nismo ni znali da su specijalci pobjegli u UPI-jev neboder, tačnije u diskotektu Teatar u podrumu. Bili su unutra. Kada su njih dvojica došli da skidaju mitraljez iz podruma su djelovali specijalci i ranili Gorana", naveo je Topić u tadašnjem razgovoru.

Jedino je Topić, kako kaže, spletom okolnosti, nešto ranije, prije ratnih dešavanja u Sarajevu, znao šta se sprema i bio je u organizaciji otpora sa Safetom Hadžićem.

Ali, veli, hrabrim djelovanje u tom momentu, s 2. na 3. maj, predali su im se specijalci koji su bili poslani da zauzmu grad.

Cijeli svijet je upamtio slike zapaljenih tramvaja na Skenderiji, kao i ekspoloziju granate na uglu ulice kod tadašnje Narodne, sadašnje Centralne banke BiH, u centru Sarajeva. Zapaljena je i Glavna pošta u Sarajevu, a van funkcije se našlo ukupno 45.600 telefonskih priključaka.