Na obalama smaragdne Neretve, u srcu Mostara, uzdiže se Stari most, jedno od najprepoznatljivijih arhitektonskih i kulturnih obilježja Bosne i Hercegovine. Ovaj jedinstveni most, izgrađen 1566. godine po nalogu osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog, stoljećima je povezivao dvije obale i služio kao simbol zajedništva, javlja Anadolu.
Djelo mimara Hajrudina, učenika slavnog arhitekte Mimar Sinana, Stari most je u vrijeme gradnje važio za jedno od najvećih inžinjerskih čuda svijeta – 29 metara dug, 20 metara visok, s elegantnim lukom koji je odolio zubu vremena više od četiri stoljeća.
Nije slučajno da je most i sam grad stoljećima inspirisao pjesnike. „Ko bi mog’o opjevati redom sve ljepote divnoga Mostara“, zapisao je Derviš-paša Bajezidagić u svojoj „Gazel o Mostaru“, sažimajući u stih jedan od najljepših opisa grada na Neretvi.
"Ko ga vidi u majskome cv’jetu, s dvije kule velika ćuprija pružila se preko rijeke čarne, te sa svojim velebnijim lukom, pričinja se poput duge čarne", piše dalje Bajezidagić.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, most je srušen 1993. projektilima Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), što je u svijetu izazvalo snažnu osudu i tugu. Njegova obnova, završena 2004. godine, provedena je uz podršku UNESCO-a, Turske, Holandije, Italije i mnogih drugih partnera. Te iste godine Stari most i Stara gradska jezgra Mostara upisani su na Listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
Danas je Stari most mnogo više od arhitektonskog naslijeđa, on predstavlja simbol obnove i otpornosti Mostara. Njegov ponovo podignuti luk, što se ogleda u smaragdnoj Neretvi, svjedoči o gradu koji je preživio rušenje i iznova se uzdigao. Tradicionalni skokovi s mosta okupljaju posjetioce iz cijelog svijeta. Silueta Starog mosta ostaje trajni podsjetnik da se mostovi, kako u kamenu tako i među ljudima, uvijek mogu ponovo izgraditi.
