HARUN KUTBE - Muzej igračaka u Ankari prvi je turski muzej takve vrste te mjesto u kojem se djeca mogu upoznati sa igračkama u kojima su zabavu pronalazili njihovi roditelji, ali istovremeno je prilika i za roditelje da se prisjete svog djetinjstva, piše Anadolu Agency (AA).
Muzej se nalazi u kampusu Univerziteta u Ankari i od svog osnivanja 1990. godine dom je hiljadama igračaka proizvedenih u Turkiye i inostranstvu. Muzej je projekat prof. dr. Bekira Onura, autora brojnih istraživanja iz oblasti razvoja djeteta kao i istraživanja o igrama i igračkama u Turkiye. Muzej je otvoren po uzoru na muzeje igračaka koje je Onur posjetio u inostranstvu. Vremenom je i doprinosom građana broj igračaka u mezeju dosegao 4.000.
Muzej, koji danas uključuje tradicionalne turske igračke, kao i brojne igračke njemačke proizvodnje, čak iz 1840. godine, nastoji očuvati i održati u životu igru i kulturu igračaka tako što svoje posjetioce vodi na historijsko putovanje kroz izložbu od 1.200 predmeta.
- Učenje historije i geografije kroz igračke -
O muzeju i historiji igračaka za AA je govorila Ceren Guneroz, sa Fakulteta likovnih umjetnosti Univerziteta u Ankari, koja je i direktorica ustanove. Pojasnila je kako se igračke pohranjene u muzeju razlikuju tematski, po materijalu izrade i namjeni upotrebe tokom jednog historijskog razdoblja.
Materijal korišten u izradi igračke daje informacije o zemlji i regiji u kojoj je proizvedena.
"Historiju i geografiju možete naučiti kroz igračke", kazala je Guneroz.
Navela je također kako se u muzeju nalazi oko 500 komada tradicionalnih igračaka koje otkrivaju bogatstvo kulture Anadolije. Prema riječima Guneroz, igračke u Anadoliji proizvođene su od različitih vrsta materijala.
U tradicionalnim igračkama u Anadoliji koristili su se različiti materijali, od mohera, vune, drveta pa do različitih vrsta tkanina. Odjeća na starim lutkama jasno odražava modu i način proizvodnje tog vremena, pojasnila je Guneroz.
"Najviše raznolikosti tradicionalnih igrača vidimo u igračkama za bebe. Visina lutaka, odjeća, pokrivala za glavu, marame su različite, a materijali koji se koriste kao ukrasi su također različiti", navela je Guneroz.
- Igračke Eyup u "Putopisu" Evlije Čelebije -
Guneroz je istakla da su tradicionalne igračke poput zvrka, vjetrenjača i yoyo zapravo univerzalne igračke poznate od davnina. U muzeju se nalaze igre i igračke koje nisu zabilježene u Anadoliji već samo žive u usmenoj kulturi.
Značajan je i broj igračaka poznatih kao Eyup, koje su dobile ime po poznatom istanbulskom distriktu u kojem su proizvedene. O ovoj igrački u svom "Putopisu" govori i čuveni turski putpisac Evlija Čelebija.
Gunergoz je kazala kako igračke Eyup predstavljaju najvažnije primjere igračaka iz 16. stoljeća, ali su i značajan reprezent kasnije osmanske historije igračaka.
Pojasnila je kako se od početka 20. stoljeća do 1950. godine u Turkiye proizvodila značajna količina igračaka, Guneroz je dodala da su od tada započele metode izrade u proizvodnji igračaka gdje se počinje više koristiti plastika pa se tako 1980-ih godina značajno povećava i uvoz iz Kine.
U muzeju se nalaze igračke s različitim temama kao što su bebe, životinje, inteligencija, svemirske igre, vozila, jedinice za popravak beba, tradicionalne igračke Eyup, škola i vrtna kultura, igračke za gradnju...
Posjetiocima muzeja prezentuju se informacije o tome ko je izradio igračku, koje godine i s kojim materijalom. Guneroz je napomenula da su pripremili tri različita vodiča za učitelje koji u muzej dovode svoje učenike te da se u muzeju održavaju različite aktivnosti.
